Ne gledajte me,
nisam vredan očiju vaših
i ne upirite prstom u mene više
što postadoh otpala latica ruže
čekajući svoju kap kiše.
To što kaplje iz očiju mojih,
to nisu suze,
već je to pesma slavuja bez krila,
što gledajući nebo ispraća zoru,
i ogromni Jasen sa najlepšim lišćem
kome ukraše goru.
Ne bole me oči, nit smeta mi vetar,
već poljupci i čežnja koju zvezde nose.
Ne, ja ne plačem nikad...
A katkad se i na kamenu hladnom
primete sveže kapi rose.
No comments:
Post a Comment